Receptori za bol i užitak smješteni su jedni uz druge u cijelom tijelu

Receptori za bol i užitak smješteni su jedni uz druge u cijelom tijelu. Ti receptori često ispaljuju istodobno. Naš mozak odlučuje je li neki doživljaj ugodan ili neugodan. Neki od kriterija kojima se naš mozak služi pri donošenju odluke fiksni su – primjerice, jesmo li prirodno škakljivi i imamo li na nekom mjestu mnogo receptora.

Drugi su kriteriji više poput softvera, temelje se na našem ukupnom životnom iskustvu. Zato mozak svakoga od nas donosi vlastitu odluku o tome što je ugodno a što bolno. Primjerice, dok jedna osoba može masturbirati zamišljajući neke žene gole, od same te pomisli drugoj osobi može pozliti. Pljeskanje po stražnjici jednoj osobi može biti bolno i neugodno, a drugoj bolno i erotično. Podražaj je isti, ali što mi mislimo o tome ovisi o tumačenju našega mozga.

Način na koji tumačimo bol ovisi i o stupnju spolne uzbuđenosti. Recimo, ljudi koji vole da ih se povremeno pljesne po stražnjici tijekom seksa obično ne vole bol osim kad su seksualno uzbuđeni. Uzbuđenost navodi mozak da zaboravi na uobičajeni oprez i pretvara osjećaje koji su inače bolni u užitak.